Vrsar, Turistički vodič za odmor i ljetovanje - Vrsar, Istra

Uz crkvu Sv. Foške nalaze se istočna, odnosno glavna gradska vrata srednjevjekovnog Vrsara. Tijekom minulih stoljeća bio je to glavni ulaz u utvrđeni gradić koji se tek u 19. stoljeću proširio izvan obruča starih zidina, gdje se do tada nalazila tek poneka usamljena kuća ili crkvica.

Glavna vrata grada Vrsara iz 13. stoljeća ukrašena su jednostavnim polukružnim romaničkim lukom. S unutrašnje strane nalaze se kameni i željezni prsteni za koji su svojedobno bila pričvršćena drvena krila uz pomoć kojih su se vrata otvarala i zatvarala. Vrata ukrašena plitkim reljefom na kojem je vidljiv lav Sv. Marka, simbol Mletačke Republike, s knjigom, što predstavlja atribut evanđelista Marka, uzdignutih krila i podvinuta repa bila su dio sustava gradskih zidina.

Uz Župnu crkvu nalazi se monumentalna i ruševna palača, tzv. Kaštel, nekadašnja ljetna rezidencija porečkih biskupa. Prije izgradnje ljetne rezidencije u Vrsaru, tada strateškom gradu, porečki su biskupi tijekom 12. , odnosno 13. stoljeća stolovali ponajprije u skromnoj romaničkoj palači.

Budući da je tijekom minulih stoljeća prvobitna palača nekoliko puta nadograđivana, današnje zdanje nastalo je pregrađivanjem prvobitnog romaničkog Kaštela u razdoblju od 14. do 18. stoljeća. Što se tiče arhitekture, uočavaju se tragovi različitih stilova – od romanike do baroka, a budući da je palača bila utvrđena zidovima i kulama, u dokumentima se spominje kao castrum – utvrda, utvrđeni dvorac. Fragmenti obrambenog zida palače sačuvani su u potpunosti, kao i dvije romaničke kule iz 13. stoljeće. Na južnoj strani palače nalaze se dvije kule kvadratnog tlocrta koje su tijekom povijesti imale ulogu osmatračnice s puškarnicama. Na fasadi lijeve kule vidljiv je sunčani sat, a palača je imala i brojne prostorije u kojima su obitavali biskupi, posluga ili goste, dok su se u prizemlju nalazili tijeskovi za vino i ulje, peć za pečenje kruha, cisterna za vodu te spremišta za poljoprivredne proizvode, primjerice ulje, vino i žito, s biskupskih imanja kod Vrsara.

                                 Iako datira iz antičkih vremena, zaljev u Vrsaru u potpunosti je zaživio tijekom 19. stoljeća, kada je sagrađeno ponajviše kuća između stare jezgre grada i obale Jadranskog mora. Prema navodima iz srednjovjekovnih dokumenata, prostor oko luke Vrsara nazivan je Fabian, a u razdoblju od 12. do 17. stoljeća zaljevom su dominirale solane Porečke biskupije. 

                            Uz obalu između grada Funtane i Limskog kanala proteže se antičko-rimska arheološka zona, gdje su na nekoliko mjesta pronađeni tragovi rimskih seoskih vila, tzv. villa rustica, kao i iskopine rimskih kasnoantičkih privatnih i javnih zgrada. Na ostatke rimske arhitekture u luci Vrsar u prvoj polovici 16. stoljeća upozorio je talijanski geograf Coppo u svom djelu ''Del sitto dell Istria'' (O položaju Istre, Venecija 1540.). O razvalinama u luci Pietro Coppo kaže: ''Na većem dijelu obale... su tragovi antičkih zgrada, što dokazuje da je ovdje nekad bio velik broj kuća''. Početkom 21. stoljeća o luci je pisao i češki arheolog Anton Gnirs (1875. – 1933.), navodeći da su mnoge rimske starine nakon spuštanja obale poplavljene.

Znamenitostima Vrsara treba pribrojiti i stare napuštene kamenolome, gdje se kontinuirano lomio kamen od rimskih vremena do današnjih dana.

U blizini romaničke bazilike Sv. Marije, na otočićima ispred vrsarske obale, vidljivi su tragovi napuštenih kamenoloma, primjerice onaj na otočiću Sv. Jurja. Prema mišljenju povjesničara umjetnosti, monumentalna i monolitna kupola, široka 10,76 metar i teška 230 tona, mauzoleja istočno–gotskog kralja Teodorika Velikog (493. – 526.) u Raveni sazidana je upravo od kamena koji je odlomljen s vrha ovog otočića. I na Gavanovom vrhu, istočno, te na brežuljku sjeveroistočno od Vrsara nalaze se napušteni kamenolomi, gdje se lomio kvalitetan sivi kamen ili surac. Kamenolomi oko Vrsara i Rovinja bili su posebice eksploatirani za vrijeme mletačke vlasti, a tijekom renesanse i baroka u talijanskim je gradovima upravo bio je prepoznatljiv kvalitetan kamen iz Vrsara – pietra di Orsera. Budući da prvi podaci o izvozu vrsarskog kamena u Veneciju potječu iz 14. stoljeća, među prvima su u Vrsar i Rovinj stizali talijanski kipari i graditelji. Primjerice, mletački kipar Leonardo Tagliapietra te renesansni kipar Antonio Rizzo (1467. – 1498. g.) iz Verone, čija najvažnija dijela možemo vidjeti u Veneciji – radovi na Duždevoj palači, nadgrobni spomenik duždu Tronu…

Prije više desetaka godina, točnije 1928. godine, u luci su pronađeni i temelji građevine duge oko 70-ak metara. Budući da je Vrsar tijekom rimske vladavine bio važno trgovačko središte, prema mišljenju arheologa, pronađeni ostaci pripadaju rimskom magazinu za trgovačku robu (lat. Horreum), o čemu svjedoče i rimski lučki uređaji te nekad vidljivi ostaci rimskog lučkog nasipa.

Na južnoj strani poluotoka Montraker, koji sa sjevera zatvara luku, otkriveni su tragovi rimske nekropole i oskudnog grobnog inventara te svjedočanstvo da je pepeo spaljenih mrtvaca pohranjivan u žare te potom zakopavan u zemlju.

Za razliku od glavnih srednjovjekovnih gradskih vrata, stara romanička vrata su manjih dimenzija te ih stoga nazivamo Malim gradskim vratima. Izgrađena su u drugoj polovici 12., odnosno početkom 13. stoljeća, kada se u istarskim gradovima gradilo i klesalo u romaničkom stilu. 

Prilično jednostavno isklesan okvir oko vrata sastoji se od trinaest kamenih blokova. Tijekom stoljeća vrata su bila dio sustava gradskih zidina, a sačuvana su samo ona dvokrilna izrađena od tvrde istarske hrastovine, kao i prsteni od kamena za koje su bila pričvršćena krila i uređaji za otvaranje i zatvaranje vrata. Na vratima se danas nalazi fragment gradskih zidina te ploča s plitkim reljefom lava Sv. Marka. Prema umjetničkim karakteristikama, lav je istovjetan onome na istočnim gradskim vratima te vjerojatno potječe od istog majstora. Kao i lav na istočnim vratima, i ovaj drži u šapama zatvorenu knjigu te su mu krila uzdignuta, a rep podvijen. Budući da lava možemo smjestiti u razdoblje od 14. do 16. stoljeće, pretpostavlja se da je također donesen i postavljen iznad vrata oko 1778. godine, kada je Mletačka Republika gospodarila Vrsarom.

Unutrašnjost nekadašnjih gradskih zidina krase uske i krivudave uličice, mali trgovi i kuće na kojima su i danas vidljivi interesantni primjerci stambene arhitekture s elementima raznih povijesnih stilova ukomponiranih ponajviše u dijelove dvorišta, bunara, stubišta, vrata, prozora, balkona i dimnjaka.

Od gradskih vrata nadalje uspinje se ulica simboličnog naziva Ulica Gradska vrata s mnoštvom starih kuća, dok se u neposrednoj blizini vrata nalaze dvije interesantne kamene skulpture uzidane u kutove kuće s prikazom žena punašnih lica i bujnih grudi. Uz spomenutu kuću, vodi slikovita ulica Pod voltom s dva nadsvođena mjesta karakteristična za srednjovjekovnu arhitekturu. Budući da je prostor unutar zidina bio oskudan, gradski prostor morao je biti racionalno i ekonomično iskorištavan. U Ulici Gradska vrata, uz lijevi rub, nalazi se kuća s renesansno-baroknim karakteristikama i portalom iz druge polovice 18. stoljeća na kojemu je uklesan tekst, lat. IO PIETRO (voda) M POLLO F (ieri) F (eccit) ANNO D (omini) 1757., hrv. Ja Petar Boico pokojnog Pola svečano napravi Godine Gospodnje 1757., dok je Ulici Casanova smještena kuća izgrađena u romaničkom stilu.

Turističko naselje Belvedere u Vrsaru smješteno je na blagoj padini neposredno uz plažu, nadomak rive i starogradske jezgre Vrsara. Iz soba i apartmana Belvedere pruža se prekrasan pogled na more, otoke i marinu.

Otkrijte najljepši naturistički kamp na jadranskoj obali! Naturistički kamp Istra smješten u mirisnom zelenilu poluotoka. Želite li dane provoditi aktivno na plaži sunčajući se i uživati u ljepoti prirode ili se okušati u nekom od sportova na vodi, tenisu ili mini golfu, ovo je pravo mjesto za vas.

Resort Funtana je smješten uz obalu istoimenog malog ribarskog mjesta nedaleko Vrsara.

Plaža je 500 m udaljena od starogradske jezgre. Dijelom je šljunčana, dijelom kamenita, s popločenim platoima. Sadržaji: dva fast food restorana, dva beach bara, sportski centar, dječji park, lift za invalide.

Plaža Koversada je najstarije kampiralište i plaža onih koji su odabrali naturistički način ljetovanja na ovom području. Plaža se nalazi se na ulazu u Limski kanal u blizini mjesta Vrsara. Plaža je prepuna mali uvala i skrivenih oaza, ali tu je i jedna veća pješčana plaža koja je ujedno i najpopularnija. Ukupno je plaža Koversada je duga oko 5 km te ima dijelova koji su šljunčani, kameniti, stjenoviti i pješčani. Na glavnoj pješčanoj plaži uređen je pristup u more za osobe s posebnim potrebama.

Turističko naselje Petalon smješteno je na poluotoku uz kamenitu i popločanu plažu. Naselje Petalon već je godinama omiljeno mjesto odmora za one koji traže miran odmor i obilje sportsko - rekreativnih sadržaja.

Puntica je maleni kamp koji odiše mirom, prepun zelenila i smješten tik uz slikovito ribarsko mjesto Funtana. Želite li si priuštiti iskonski užitak u neposrednom dodiru s prirodom, plažom i čistim morem te prekrasan pogled na otočiće, Puntica je pravi izbor!

Kamp Valkanela nalazi se u predivnoj uvali s 3km plaže između Vrsara i Funtane (kamena, šljunčana, stjenovita, betonska, pješčana). S njegovih plaža, od čega jedna pješčana, pruža se pogled na vrsarske otočiće. Omiljena okupljališta najmlađih su sigurna plaža za djecu, aquapark, teen klub i sportska igrališta. Sadržaja za rekreaciju i sport ne nedostaje, a okrijepiti se možete u restoranima i barovima uz obalu.

Crkva Sv. Foške iz prve polovice 17. stoljeća arhitektonski pripada razdoblju renesanse s elementima baroka. Fasada crkve, na čijem se pročelju nalazi renesansni portal i dva prozora sa željeznim rešetkama, odiše jednostavnošću.

Na zvoniku crkve, do rekvizicije zvona za ratne potrebe u Prvom i Drugom svjetskom ratu, nalazila su se dva zvona iz 17., odnosno 18. stoljeća izlivena u venecijanskim zvonolivnicama. Tijekom Prvog svjetskog rata sa zvonika je skinuto zvono iz 18. stoljeća s ugraviranom signaturom: lat. OPVS CASTELLIS, (djelo Castellia), izrađeno u mletačkoj zvonolivnici obitelji Castellis. Potom je zamijenjeno zvonom izlivenim u zvonolivnici Lapagna u Trstu 1922. godine, odnosno starim zvonom iz 17. stoljeća s likovnom dekoracijom (Sv. Foška, Madona, Raspeće) i tekstom, lat. SANCTA FVSCA VRSARIAE MDCLXXX (Sv. Foška Vrsara 1680.). Iako potonja zvona nisu upotrebljavana u ratne svrhe, sa zvonika su ih skinuli Talijani tijekom Drugog svjetskog rata, a danas se nalaze u zvoniku Župne crkve Sv. Martina. Budući da je crkva renovirana, danas se u njoj nalazi sakralna zbirka s značajnim eksponatima, primjerice, slikom Mučenje Sv. Foške iz 17. stoljeća. Što se tiče interijera, u crkvi se mogu vidjeti nadgrobne ploče ukrašene grbovima i latinskim tekstovima, dok se na glavnom oltaru nalazi grob vrsarskog župnika Luke Prodanića (Luca Prodanich) preminulog 1659. godine s uklesanim svećeničkim znakovima – kaležom i hostijom.

Crkvica je sagrađena na napuštenom groblju i u svojoj unutrašnjosti čuva grobnice iz 17 i 18 stoljeća dok sama crkvica, sagrađena u romaničkom stilu, datira iz 11 stoljeća.

Iako je u više navrata obnavljana, crkvica je iz temelja rekonstruirana 1998. godine.

Crkvica je nastala u drugoj polovici XVII. stoljeća s karakteristikama renesansno-baroknog stila.

Unutrašnjost crkvice Sv. Antuna je renovirana i u njoj se tijekom ljeta povremeno održavaju izložbe. Na drvenom oltaru (u stilu baroka domaće radionice) nalazila se slika Sv. Antuna sa svecima.

U moru ispred luke Vrsar nalazi se otok Sv. Jurja s istoimenom romaničkom crkvicom pravokutnog tlocrta i ugrađenom apsidom, koja je renovirana 1995. godine.

Prema mišljenju povjesničara, tadašnji rimski grad Ursaria, danas Vrsar, bio je smješten upravo na tom otoku, što potkrepljuju činjenicom iz Tabule Peuntingeriane, odnosno kopije rimske karte iz 3. ili 4. stoljeća na kojoj je rimski grad bio ucrtan na nekom otoku. I anonimni geograf iz Ravenne u Ranom srednjem vijeku ucrtava Ursariu na otok. Budući da još uvijek nije arheološki istražen, ne zna se je li Ursaria bila prvobitno izgrađena upravo na otoku Sv. Jurja.

U luci Vrsar nalazi se srednjovjekovni spomenik romaničke arhitekture u Istri - bazilika Sv. Marije od Mora. Prvobitno, odnosno tijekom rimske vlasti na mjestu gdje je izgrađena bazilike nalazila se veća zgrada, prema mišljenju povjesničara, villa rustica ili seoski dvorac s gospdarskim zgradama.

Prvobitna i skromna crkva Sv. Marije bila je podignuta na ovom mjestu u Ranom srednjem vijeku, odnosno u drugoj polovici 8. stoljeća, dok je u razdoblju od 8. do 12. stoljeća doživljavala nekolicinu pregradnji i restauracija. Današnji arhitektonsko–umjetnički izgled crkve datira iz 12. stoljeća o čemu svjedoče zidovi na kojima su vidljivi tragovi pregradnje. U novije vrijeme crkva je također nekoliko puta restaurirana, posljednji put 1969. godine. Prilično monumentalna bazilika, dimenzija 24,5 puta 12,5 metara, arhitektonski podsjeća na starokršćanske crkve. O bazilici je pisao i hrvatski povjesničar umjetnosti Ljubo Karaman (1881. – 1971. god.), navodeći : ” Vrsar ima široku trobrodnu romaničku baziliku na stupovima, koja je sačuvala svoj prvobitni utisak crkve bliske ugođaju jednostavnih starokršćanskih građevina”. Fasada bazilike je vrlo jednostavna s okruglim prozorima ili oculusima. Na istočnom dijelu crkve nalazi se zvonik u obliku romaničke monofore, odnosno jedne arkade za zvono koje je saliveno 1922. godine u zvonolivnici Lapagna u Trstu. Polutamna unutrašnjost bazilike djeluje sugesivno. Teške romaničke arkade s monolitnim oblim stupovima dijele crkveni prostor u tri broda sa po tri stupa koji završavaju kapitelima romaničkog stila s floralnim motivima ili palmetama. Kapiteli u donjem dijelu bazilike su zaobljeni, dok su u gornjem kvadratnog oblika. Istočni dio crkvene unutrašnjosti završava s tri apside. Budući da pod, u prošlosti prekriven nadgrobnim pločama s latinskim tekstovima od kojih je jedina sačuvana u prezbiterijanskom dijelu crkve, nije originalan, odnosno da je podignut, stupovi poprimaju kraće dimenzije, čime je narušena prvobitna romanička harmoničnost crkvene unutrašnjosti.

U neposrednoj blizini romaničke bazilike Sv. Marije, u kamenom i zidom ograđenom dvorištu nalaze se ostaci starokršćanske bazilike iz 4. stoljeća. Iako je to bila jedna od najstarijih starokršćanskih građevina u Istri, danas su ostaci bazilike pokriveni zemljom te nisu pristupačni javnosti.

Prema mišljenu povjesničara, kršćani su tijekom 2. i 3. stoljeća na ovim prostorima prvotno obavljali vjerske obrede u privatnim kućama, da bi potom u 4. stoljeću, nakon što je imperator Konstantin Veliki (306. – 337.) Milanskim ediktom (313. g.) dozvolio kršćanima slobodno ispovijedanje vjere, sagradili starokršćansku baziliku. U kolovozu i rujnu mjesecu 1935. godine fragmente bazilike otkopao je talijanski arheolog Mario Mirabella Roberti. Bazilika je bila pravokutnog tlocrt te je bila istovjetna bazilikama izgrađenim tijekom prve faze starokršćanske arhitekture. U sastavu bazilike nalazila se i krstionica ili baptisterium, dok je predvorje ili narteks bilo smješteno uz zapadnu fasadu. Tijekom 6. stoljeća izgrađena je i apsida, odnosno posljednji polukružni dio crkve, dok je pod bio prekriven polikromnim mozaicima. Iako su mozaici sačuvani samo fragmentarno, prepoznatljiva je njihova umjetnička cjelina, jer su dekorirani vrlo interesantnom starokršćanskom ikonografijom s motivima preuzetim iz prirode – lišće, vijenci, košarice s grožđem, i životinjskog svijeta – ribe, paunovi ili golubovi.

Jednobrodna građevina sa sakristijom, sagrađena je 1621. godine, produžena 1941. godine a obnovljena 1988. godine. Zvonik u sklopu crkve iz 17. st. obnovljen je 2000. g. i visok je 34 metara. Na nadgrobnoj ploči u crkvi, gdje je pokopan jedan od grofova Borisi, grb je te plemenitaške obitelji. Pozadi oltara na zidu vrijedna je slika na platnu koja predstavlja Bogorodicu s Djetetom i svecima. Slika je najznačajnija umjetnina koja se danas čuva u Funtani.

Nedavno je temeljito restaurirana.Po stilskim odrednicama očigledne su dvije odvojene stilske cjeline: gornji statički prizor Bogorodice s Djetetom pripada renesansi, a donji prizor svetaca baroku. Autor je nepoznat. Na lijevom bočnom oltaru slika je Bogorodice s Djetetom, sv. Dominikom i sv. Katarinom, nazvana i Majka Božja od Svete krunice. Ovo ulje na platnu, nepoznata autora, nastalo je početkom 17. st. u stilu ranog venecijanskog baroka. Na oltar je postavljena nakon restauracije 1994. Na desnom bočnom oltaru slika je bl. Alojzija Stepinca, kardinala i zagrebačkog nadbiskupa (1898-1960), glasovitog u cijelom svijetu po hrabrosti i komunističkoj osudi. Ovo ulje na platnu rad je Vladimira Pavlinića. Slika je blagoslovljena 1999. Iznad ulaza je pjevalište s orguljama, građene 1878, dar vjernika Weinheima iz Njemačke.