Novigrad, Turistički vodič za odmor i ljetovanje - Novigrad, Istra

                                 Jedina je lođa u Istri smještena pokraj mora. Vjerojatno je legla na stariju strukturu obrambenih zidina (kule). Podignuta je najvjerojatnije u 16. stoljeću, a obnavljana 1860. i 1930. godine. Izvorno krovište lođe bilo je na četiri sliva. 

                            

Do lođe se, s njene zapadne strane, nalazi polukružni prolaz Porta a marina koji vodi k moru. Lučna konstrukcija prolaza u svom zaglavnom kamenu nosi datum 1649, ali ona je prenesena u 19. st. sa sjeverozapadne strane grada, prilikom uređenja novog gradskog parka.

Uklanjanjem žbuke s pročelja zgrade na Trgu Pozzeto 1994. godine otkrivena je kasnogotička bifora, naknadno uzidana kao spolija. 

Vjerojatno je prenijeta iz jedne od srednjovjekovnih crkvi koje su se nalazile unutar novigradskih zidina.

Šesterostrani ciborij stajao je u krstionici novigradske katedrale, koja se nalazila pokraj crkve. Položaj izgleda ciborija sae’uvan je na crtežu L. Dufournya (1754-1818), koji ga je zatekao u ruševnom stanju (stoga njegova rekonstrukcija nije posve sigurna, a nije ni sačuvan u cijelosti).

Natpis koji teče na stranicama lukova spominje biskupa Mauricija, naručitelja ciborija, koji je kao istarski biskup zabilježen u pismu pape Hadrijana Karlu Velikom (datirano 776-780), što onda i datira ciborij. Kompozicija i izbor motiva reljefnih ukrasa vrlo su karakteristie’ni za ciborije općenito, a poglavito za one podrue’ja Veneta i Friulija. Ciborij biskupa Mauricija, koji u istarskoj skulpturi nema paralela, gradila je radionica kojoj je sjedište, po svemu sudeći, bilo u Cividaleu i predstavlja posljednji odraz ‘liutprandske renesanse’, dvorske umjetnosti Langobarda na novom karolinškom dvoru.

                                 Povijesna jezgra grada bila je u cijelosti opasana zidinama koje se danas raspoznaju tek po ostacima. Od 13. stoljeća, ulaskom Venecije u posjed grada i teritorija, te su zidine bile sagrađene na pretpostavljenim kasnoantičkim ostacima.  

                            Djelo je to lokalnih majstora koji su dugo i uporno, nakon razvoja niskih bastiona, na svoj arhaični način podizali i popravljali visoke zidine građene od priklesanog lomljenca s karakterističnom 'merlaturom'. Obnavljane su kroz različita razdoblja. Ojačane su okruglim renesansnim kulama, dok se četverokutna kula iz ranijeg razdoblja nalazi pokraj nekadašnjih glavnih, ulaznih, gradskih vratiju. Najnovije sanacije zidina, uz Prolaz Venecija i obalnog dijela parka Brolo, izvršene su 2004/2005. godine.

Iza glavnoga oltara u župnoj crkvi Sv. Pelagija nalazi se poluukopana (rano)romanička kripta, jedina u Istri i jedna od rijetkih u Hrvatskoj. Kripta je trobrodna, s jakim križnim svodovima i dvije male presvođene prostorije u mrtvim kutovima.

U središnjemu dijelu prostora nalazi se konfesija s datiranim natpisom biskupa Adama iz 1146. godine. Za arheoloških istraživanja 1895. godine, kada se tragalo za temeljima starokršćanske bazilike, u kripti su nađeni mnogi ulomci (rano)srednjovjekovnoga liturgijskog namještaja koji su danas izloženi u novigradskom Muzeju. Lapidarijska zbirka upotpunjena je novim nalazima tijekom restauratorskih radova u kripti (1996 – 1999), koji su donijeli na vidjelo nove datacije kripte, čitave crkve Sv. Pelagija, pa i samoga grada. Tipologija novigradske kripte ima svoj uzor u akvilejskoj kripti, stoga se ona datira krajem 8. i poečetkom 9. stoljeća.

Uz samu obalu mora mjesta Dajla nalazi se vrijedan arhitektonski sklop, koji svojom skladnom ljepotom te dugom i burnom poviješću privlači pažnju, kako stručnjaka tako i slučajnih prolaznika. Današnji izgled arhitektonski sklop dobiva 1839. godine na osnovi nacrta francuskog arhitekta Le Terriera de Manetota. 

Upravo podrijetlu svojega arhitekta palača u Dajli duguje svoj francuski neoklasicistički izgled, jedinstven na istarskom području. Na prostoru starog četverokutnog zdanja uokvirenoga s četiri tornja, koji se od davnina nazivao kaštelom, iznikla je otmjena pravokutna dvokatna zgrada flankirana s njezine pročelne strane s dvije zgrade gotovo identičnog izgleda. Naime, poštujući prethodo stilsko razdoblje, arhitekt de Manetot ostavlja nedirnutom baroknu crkvu Sv. Ivana Krstitelja (posvećenu 1783), koja se nalazila istočno od glavnog korpusa kaštela, a sučelice sakralnog objekta gradi novo zdanje (kapelanov stan) istoga vanjskog arhitektonskog plašta kao i crkva.  

                                 Spomenici iz zbirke Lapidarij kulturna su dobra od nacionalnog značenja. Osnovni se korpus zbirke sastoji od 101 lapide, a upotpunjen je novim nalazima koji su pronađeni tijekom posljednjih konzervatorskih radova u kripti (tome moramo pridodati i zbirku kamenih spomenika Urizzio koja se nekoć nalazila u dvorištu obiteljske kuće). 

                            Muzeološka zbirka obuhvaća arhitektonske elemente (pragove, nadprozornike, tranzene, grbove i dr.) te, većim dijelom, elemente liturgijskog namještaja (oltarne ploče, dijelove ciborija, pilastre, kapitele i dr.) obuhvaćajući razdoblja od 1. do 18. stoljeća. Najvažniji dio novigradskog lapidarija ranosrednjovjekovna je zbirka u kojoj se ističe dobro saečuvani Mauricijev ciborij s kraja 8. stoljeća, jedan od rijetkih primjera rane karolinške umjetnosti na ovomu području. Od godine 1964. do 1993. zbirka je bila smještena u prizemlju barokne palae’e Rigo. U razdoblju 1994. do 1998. zbirka je bila deponirana te su izvršeni konzervatorsko-restauratorski radovi. Danas je ova dragocjena zbirka pohranjena u Muzeju - Museo Lapidarium, a najreprezentativniji njezini djelovi čine stalni muzeološki postav. Muzej je građen od 2003. do 2006. (arhitektonski biro Randić-Turato iz Rijeke). Suvremeni arhitektonski koncept ne samo da daje dostojan okvir spomomenicima-izlošcima nego je revitalizirao urbani prostor grada te predstavlja uspješnu interpolaciju nove zgrade u povijesnu jezgru.

Obitelj Rigo pripadala je izvornom novigradskom plemstvu (od godine 1743. nose grofovska odličja). Stoljećima su bili obnašatelji najvažnijih javnih funkcija u gradu. Između ostalih u svojoj karpinjanskoj rezidenciji ugostili su putopisca A. Fortisa. 

Grofovi Rigo, za razliku od doseljenih (novovjekovnih) plemićkih obitelji, ne zapostavljaju svoj odnos prema zamirućem gradu iz kojeg su potekli pa kao pravo urbano plemstvo 1770. godine investiraju u izgradnju nove raskošne gradske palače. Zgrada je primjer ‘srednjoeuropskog baroka’ koji putem ‘terezijanskog’ Trsta prodire u istarsko primorje. Arhitektonski je volumen čvrstoga kubusa na pročelju raščlanjen skladnim ukrasnim elementima kakve ne srećemo na istarskim palačama iz istoga vremena.

Za ovo naselje Tabula Peutingeriana, najstarija poznata zemljopisna karta, navodi ime Sepomaia. Ban Domagoj napao ga je i uništio 876. godine. Kaštel Sipar bio je nastanjen još nekoliko godina nakon 1552., kad ga je kupila obitelj Rota iz Momjana. Prethodno je pripadao obitelji Bratti iz Kopra, a prije toga tršćanskom biskupu.

Od starih zdanja i ulaznih vrata ostalo je samo nekoliko ruševina. Ovaj uzak jezičak zemlje koji se proteže u more postepeno nestaje tijekom godina zbog bradiseizmičkog gibanja tla, pojave zbog koje zapadna obala Istre tone otprilike jedan milimetar godišnje, tj. dva metra u dvije tisuće godina. Ovaj dio obale već je mnogo godina naturističko područje.

Ova je vila nekada pripadala obitelji Fabris, grofovima Begliana u Furlaniji. Krajem XIX. stoljeća kuće i okolna polja prodana su obitelji Cesare. Radilo se o jedinstvenom zemljištu od preko 80 hektara opasanom visokim zidom. Vila je i danas poznata i kao Villa Cesare, a ta je obitelj zadržala vlasništvo nad imanjem do polovice XX. stoljeća.

Najsugestivniji prilaz vili jest onaj koji polazi iz savudrijske luke. Sugestivan je stoga što, prolazeći njime, imamo osjećaj da smo u tunelu od velikih lovorovih grmova. Istim su putom prolazile kočije koje su prevozile turiste pristigle parobrodom, a već prije stotinjak godina i automobil te obitelji. Izgleda da se ovdje posebno cijenila praktičnost civilizacijskih izuma.

Novigradska plaža Karpinjan obuhvaća 500-tinjak metara obale u istoimenoj uvali sjeverno od ovog romantičnog gradića. Veći dio obalnog pojasa uređen je i šljunčan, dok je u manjem dijelu plaža zadržala svoj divlji izgled i stjenovit ulaz u more. Štiti je pojas visokih borova, oslobođena je prometa, a zbog veće površine morskog plićaka naročito je popularna među obiteljima s manjom djecom. Opremljena je tuševima i klupama te javnim WC-om, a u neposrednoj su blizini i sportski sadržaji: teniski tereni te igralište za košarku, mali nogomet i rukomet, kao sjajna nadopuna kupanju i sunčanju. Osim toga, tik uz plažu Karpinjan smještene su pizzerija, slastičarnica i caffe bar. Plaža Karpinjan udaljena je od centra grada svega 1 km. Do nje vodi osvijetljena pješačka i biciklistička staza, a pristup je moguć i automobilima koje valja ostaviti na za to predviđenim površinama.

Plaža podno hotela Laguna nudi mnogo mjesta za sunčanje na mediteranskom suncu, a možete se odmarati i u hladovini raskošnih borova. U blizini je aquapark s brojnim sadržajima za djecu.

Plaža se nalazi u turističkoj zoni kod hotela Maestral koji je udaljen kilometar od centra Novigrada. Do plaže ćete stići uređenom i asfaltiranom stazicom koja vodi od hotela. U čarima ljeta možete uživati na šljunčanoj plaži s popločenim dijelovima i blagim ulazom u more kojoj je, radi njene uređenosti i opremljenosti, čistoće mora i kvalitete usluga, dodijeljeno međunarodno priznanje "Plava zastava". Za Vašu sigurnost brine se spasilačka služba koja motri plivače tijekom cijelog dana. Na plažama možete iznajmiti ležaljke, a u neposrednoj blizini nalaze se teniski tereni, bazen te ostali sportski sadržaji. Najmlađima nudimo atraktivan aquapark, najam pedalina i drugih rekvizita.

Plaža je kamena, manjim dijelom popločena, no bez većih narušavanja prirodne konfiguracije obalnog terena. Opremljena je kabinama za presvlačenje, ležaljkama i tuševima. Iznad plaže nalazi se kamp naselje gdje možete iznajmiti razne rekvizite za sportove na plaži i na vodi, a tu je i nekoliko sportskih terena. U sklopu naselja nalazi se i nekoliko ugostiteljskih objekata i trgovina.

Gradska plaža se nalazi blizu turističke zone kod hotela Maestral koji je udaljen kilometar od plaže. Do plaže ćete stići uređenom i asfaltiranom stazicom koja vodi od hotela. U čarima ljeta možete uživati na šljunčanoj plaži s popločenim dijelovima i blagim ulazom u more.

Putnike u Novigrad dovode različite težnje – žudnja za morem i suncem Istre, potreba za cjelovitim odmorom duha i tijela u prirodi i zelenilu, a u Maredi će pronaći i dašak robinzonske divljine. Na uređenoj kamenitoj plaži na raspolaganju su vam tuševi i kabine za presvlačenje, zabaviti se možete u vožnji pedalinama, dok je istaknuta Plava zastava dokaz čiste obale kojom se upravlja vodeći računa o njenom očuvanju. Protežući se nekoliko stotina metara uz kamp, plaža Mareda je sjajno mjesto za odmor i sunčanje, kao i za morske radosti u plavetnilu hrvatskog Jadrana. Boravak na Jadranskom moru i čistom zraku mnogi će iskoristiti za sport - nastaviti s redovitom rekreacijom ili iskušati nešto potpuno novo - izbor je velik: tenis, stolni tenis, mini golf, odbojka na pijesku, boćanje na boćalištu tik uz more, malonogometni travnati teren, igralište za paintball, aquarobic, jedrenje te windsurfing.

Crkva sv. Agate nalazi se na staromu gradskom groblju i primjer je troapsidalne romaničke sakralne arhitekture. Zanimljiva je zbog svoje trobrodne strukture natkrivene dvoslivnim krovom te zbog specifičnog svetišta izduženoga kornim prostorom središnje apside.

Crkva se datira u rasponu od IX. do XIII. stoljeća. Uz pretpostavljeni karolinški utjecaj, na crkvi su vidljiva obilježja regionalne sakralne arhitekture ranog srednjeg vijeka. U unutrašnjosti se nalaze dva kasnobarokna kipa domaće izrade (anđeli lučonoše) i oltarna slika sv. Agate. Crkva sv. Agate restaurirana je i konzervirana 1993.-1995. godine.

Jednobrodna crkva izgrađena je u razdoblju gotike, a obnavljana u 17. stoljeću.

Polovicom 19. stoljeća prošireno je svetište i otvorena su dva bočna prozora. Jedina je od mnogih ruralnih srednjovjekovnih crkvi iz okolice Novigrada koja je sačuvana.

Župna crkva sagrađena je nedaleko od luke na maloj uzvisini možda da bi ohrabrila one koji su odlazili i obradovala one koji su se vraćali. Ranije crkva iz XI. stoljeća obnovljena je 1826.

Arhitektonska struktura potpuno je promijenjena time što su srušena dva bočna broda i obnovljen samo srednji. Iskonski izgled ovog sakralnog objekta vjerojatno je prikazan u gornjem lijevom kutu Tintorettove slike. Činjenica da je crkva izvorno bila trobrodna i zato veća, ukazuje na to da je u prošlosti naselje imalo veliki značaj. Na pročelju je bio natpis u kamenu u kojem se spominjao oprost pape Aleksandra III. u povodu glasovite bitke. Kamen je skinut krajem XVIII. stoljeća. Opći oprost grijeha ponovljen je 1459. s bulom pape Pija II. Ispod prozora desno od ulaza 1877. postavljena je ploča povodom 700-godišnjice Bitke kod Savudrije.

Današnja župna crkva Sv. Pelagija i sv. Maksima (do 1828. katedrala) trobrodna je bazilika koja izvorni oblik dobiva u starokršćanskom razdoblju. Tragovi ranijih razdoblja čitaju se na sjevernom uzdužnom zidu bazilike gdje su 1972. otkriveni starokršćanski prozorski okviri.

Interijerom crkve dominira barokni oltar i uzdignuti duboki kor ispod kojega se nalazi (rano)romanička kripta, jedina u Istri i jedna od rijetkih u Hrvatskoj. U kripti su nađeni mnogi ulomci (rano)srednjovjekovnoga liturgijskog namještaja, koji su danas izloženi u novigradskom muzeju Lapidarium