Umag, Turistički vodič za odmor i ljetovanje - Umag, Istra

                                 Jedina je lođa u Istri smještena pokraj mora. Vjerojatno je legla na stariju strukturu obrambenih zidina (kule). Podignuta je najvjerojatnije u 16. stoljeću, a obnavljana 1860. i 1930. godine. Izvorno krovište lođe bilo je na četiri sliva. 

                            

Do lođe se, s njene zapadne strane, nalazi polukružni prolaz Porta a marina koji vodi k moru. Lučna konstrukcija prolaza u svom zaglavnom kamenu nosi datum 1649, ali ona je prenesena u 19. st. sa sjeverozapadne strane grada, prilikom uređenja novog gradskog parka.

Uklanjanjem žbuke s pročelja zgrade na Trgu Pozzeto 1994. godine otkrivena je kasnogotička bifora, naknadno uzidana kao spolija. 

Vjerojatno je prenijeta iz jedne od srednjovjekovnih crkvi koje su se nalazile unutar novigradskih zidina.

Šesterostrani ciborij stajao je u krstionici novigradske katedrale, koja se nalazila pokraj crkve. Položaj izgleda ciborija sae’uvan je na crtežu L. Dufournya (1754-1818), koji ga je zatekao u ruševnom stanju (stoga njegova rekonstrukcija nije posve sigurna, a nije ni sačuvan u cijelosti).

Natpis koji teče na stranicama lukova spominje biskupa Mauricija, naručitelja ciborija, koji je kao istarski biskup zabilježen u pismu pape Hadrijana Karlu Velikom (datirano 776-780), što onda i datira ciborij. Kompozicija i izbor motiva reljefnih ukrasa vrlo su karakteristie’ni za ciborije općenito, a poglavito za one podrue’ja Veneta i Friulija. Ciborij biskupa Mauricija, koji u istarskoj skulpturi nema paralela, gradila je radionica kojoj je sjedište, po svemu sudeći, bilo u Cividaleu i predstavlja posljednji odraz ‘liutprandske renesanse’, dvorske umjetnosti Langobarda na novom karolinškom dvoru.

                                 Povijesna jezgra grada bila je u cijelosti opasana zidinama koje se danas raspoznaju tek po ostacima. Od 13. stoljeća, ulaskom Venecije u posjed grada i teritorija, te su zidine bile sagrađene na pretpostavljenim kasnoantičkim ostacima.  

                            Djelo je to lokalnih majstora koji su dugo i uporno, nakon razvoja niskih bastiona, na svoj arhaični način podizali i popravljali visoke zidine građene od priklesanog lomljenca s karakterističnom 'merlaturom'. Obnavljane su kroz različita razdoblja. Ojačane su okruglim renesansnim kulama, dok se četverokutna kula iz ranijeg razdoblja nalazi pokraj nekadašnjih glavnih, ulaznih, gradskih vratiju. Najnovije sanacije zidina, uz Prolaz Venecija i obalnog dijela parka Brolo, izvršene su 2004/2005. godine.

Iza glavnoga oltara u župnoj crkvi Sv. Pelagija nalazi se poluukopana (rano)romanička kripta, jedina u Istri i jedna od rijetkih u Hrvatskoj. Kripta je trobrodna, s jakim križnim svodovima i dvije male presvođene prostorije u mrtvim kutovima.

U središnjemu dijelu prostora nalazi se konfesija s datiranim natpisom biskupa Adama iz 1146. godine. Za arheoloških istraživanja 1895. godine, kada se tragalo za temeljima starokršćanske bazilike, u kripti su nađeni mnogi ulomci (rano)srednjovjekovnoga liturgijskog namještaja koji su danas izloženi u novigradskom Muzeju. Lapidarijska zbirka upotpunjena je novim nalazima tijekom restauratorskih radova u kripti (1996 – 1999), koji su donijeli na vidjelo nove datacije kripte, čitave crkve Sv. Pelagija, pa i samoga grada. Tipologija novigradske kripte ima svoj uzor u akvilejskoj kripti, stoga se ona datira krajem 8. i poečetkom 9. stoljeća.

Uz samu obalu mora mjesta Dajla nalazi se vrijedan arhitektonski sklop, koji svojom skladnom ljepotom te dugom i burnom poviješću privlači pažnju, kako stručnjaka tako i slučajnih prolaznika. Današnji izgled arhitektonski sklop dobiva 1839. godine na osnovi nacrta francuskog arhitekta Le Terriera de Manetota. 

Upravo podrijetlu svojega arhitekta palača u Dajli duguje svoj francuski neoklasicistički izgled, jedinstven na istarskom području. Na prostoru starog četverokutnog zdanja uokvirenoga s četiri tornja, koji se od davnina nazivao kaštelom, iznikla je otmjena pravokutna dvokatna zgrada flankirana s njezine pročelne strane s dvije zgrade gotovo identičnog izgleda. Naime, poštujući prethodo stilsko razdoblje, arhitekt de Manetot ostavlja nedirnutom baroknu crkvu Sv. Ivana Krstitelja (posvećenu 1783), koja se nalazila istočno od glavnog korpusa kaštela, a sučelice sakralnog objekta gradi novo zdanje (kapelanov stan) istoga vanjskog arhitektonskog plašta kao i crkva.  

                                 Spomenici iz zbirke Lapidarij kulturna su dobra od nacionalnog značenja. Osnovni se korpus zbirke sastoji od 101 lapide, a upotpunjen je novim nalazima koji su pronađeni tijekom posljednjih konzervatorskih radova u kripti (tome moramo pridodati i zbirku kamenih spomenika Urizzio koja se nekoć nalazila u dvorištu obiteljske kuće). 

                            Muzeološka zbirka obuhvaća arhitektonske elemente (pragove, nadprozornike, tranzene, grbove i dr.) te, većim dijelom, elemente liturgijskog namještaja (oltarne ploče, dijelove ciborija, pilastre, kapitele i dr.) obuhvaćajući razdoblja od 1. do 18. stoljeća. Najvažniji dio novigradskog lapidarija ranosrednjovjekovna je zbirka u kojoj se ističe dobro saečuvani Mauricijev ciborij s kraja 8. stoljeća, jedan od rijetkih primjera rane karolinške umjetnosti na ovomu području. Od godine 1964. do 1993. zbirka je bila smještena u prizemlju barokne palae’e Rigo. U razdoblju 1994. do 1998. zbirka je bila deponirana te su izvršeni konzervatorsko-restauratorski radovi. Danas je ova dragocjena zbirka pohranjena u Muzeju - Museo Lapidarium, a najreprezentativniji njezini djelovi čine stalni muzeološki postav. Muzej je građen od 2003. do 2006. (arhitektonski biro Randić-Turato iz Rijeke). Suvremeni arhitektonski koncept ne samo da daje dostojan okvir spomomenicima-izlošcima nego je revitalizirao urbani prostor grada te predstavlja uspješnu interpolaciju nove zgrade u povijesnu jezgru.

Obitelj Rigo pripadala je izvornom novigradskom plemstvu (od godine 1743. nose grofovska odličja). Stoljećima su bili obnašatelji najvažnijih javnih funkcija u gradu. Između ostalih u svojoj karpinjanskoj rezidenciji ugostili su putopisca A. Fortisa. 

Grofovi Rigo, za razliku od doseljenih (novovjekovnih) plemićkih obitelji, ne zapostavljaju svoj odnos prema zamirućem gradu iz kojeg su potekli pa kao pravo urbano plemstvo 1770. godine investiraju u izgradnju nove raskošne gradske palače. Zgrada je primjer ‘srednjoeuropskog baroka’ koji putem ‘terezijanskog’ Trsta prodire u istarsko primorje. Arhitektonski je volumen čvrstoga kubusa na pročelju raščlanjen skladnim ukrasnim elementima kakve ne srećemo na istarskim palačama iz istoga vremena.

Za ovo naselje Tabula Peutingeriana, najstarija poznata zemljopisna karta, navodi ime Sepomaia. Ban Domagoj napao ga je i uništio 876. godine. Kaštel Sipar bio je nastanjen još nekoliko godina nakon 1552., kad ga je kupila obitelj Rota iz Momjana. Prethodno je pripadao obitelji Bratti iz Kopra, a prije toga tršćanskom biskupu.

Od starih zdanja i ulaznih vrata ostalo je samo nekoliko ruševina. Ovaj uzak jezičak zemlje koji se proteže u more postepeno nestaje tijekom godina zbog bradiseizmičkog gibanja tla, pojave zbog koje zapadna obala Istre tone otprilike jedan milimetar godišnje, tj. dva metra u dvije tisuće godina. Ovaj dio obale već je mnogo godina naturističko područje.

Ova je vila nekada pripadala obitelji Fabris, grofovima Begliana u Furlaniji. Krajem XIX. stoljeća kuće i okolna polja prodana su obitelji Cesare. Radilo se o jedinstvenom zemljištu od preko 80 hektara opasanom visokim zidom. Vila je i danas poznata i kao Villa Cesare, a ta je obitelj zadržala vlasništvo nad imanjem do polovice XX. stoljeća.

Najsugestivniji prilaz vili jest onaj koji polazi iz savudrijske luke. Sugestivan je stoga što, prolazeći njime, imamo osjećaj da smo u tunelu od velikih lovorovih grmova. Istim su putom prolazile kočije koje su prevozile turiste pristigle parobrodom, a već prije stotinjak godina i automobil te obitelji. Izgleda da se ovdje posebno cijenila praktičnost civilizacijskih izuma.

Plaža Aurora smještena je u turističkom naselju Katoro oko 2 km od centra Umaga. Plaža je betonirana i na njoj se mogu unajmiti ležaljke, suncobrani i oprema za sportove na vodi. Postavljene su stepenice za ulaz u more. Iznad plaže nalazi se ugodna hladovina gdje se možete skloniti sa sunca

Plaža Kangera nalazi se u blizini mjesta Savudrija ispod istoimenog turističkog naselja koje nudi raznovrsne sadržaje za djecu i odrasle. Smještena je u jednoj od najljepših uvala na zapadnoj obali Istre. Okružena je zelenilom koje pruža ugodnu hladovinu idealna je za cjelodnevni boravak. Plaža je prekrivena sitnim šljunkom koje lagano uranja u more pa je idealna i za obitelji s malom djecom. Turističko naselje Kanegra uključuje i naturistički kamp te naturističku plažu.

Plaža Kanova nalazi se u predivnoj uvali nedaleko od Karigadora, 8 km od Umaga. Plaža je stjenovita s betoniranim dijelovima i stepenicama koje služe za ulaz u more. U blizini se nalazi dobro opremljen kamp u kojem ćete pronaći trgovinu, restoran, bazene kao i mnoge sadržaje za razonodu djece i odraslih.

Nedaleko od Umaga nalazi se atraktivno turističko naselje Katoro koje okuplja nekoliko visoko kategoriziranih hotela. Na gradskoj plaži Katoro možete se odmarati, ali i dobro zabaviti, budući da se na njoj nude razne sportske aktivnosti, zbog čega je nagrađivana Plavom zastavom. Plaža je podijeljena na betonirane, šljunčane i kamenite dijelove. Na njoj se nalaze tuševi, kabine za presvlačenje, veliki aquagan i nekoliko barova i restorana. Iznad plaže uređeno je tenisko i odbojkaško igralište, kao i manje igralište s dječjim sadržajem. Često se organiziraju turniri u odbojci na pijesku što privlači velik broj mladih ljudi. U turističkom naselju nude se razne zabavne mogućnosti i bogat noćni život pa je plaža Katoro idealna ukoliko želite spojiti odmor sa zabavom.

Plaža Ladin Gaj nalazi se u predivnoj uvali nedaleko od Karigadora u Istri. Plaža je stjenovita sa betoniranim dijelovima i stepenicama koje služe za ulaz u more. U blizini se nalazi dobro opremljeni kamp u kojem ćete naći trgovinu, restoran, bazene kao i mnoge sadržaje za razonodu za djecu i odrasle. Plaža je nagrađena Plavom zastavom. Južni dio uvale namijenjen je naturistima.

Ova prekrasna šljunčana plaža smještena je u Laguni Stella Maris, 3 km od centra Umaga. Okružena je zelenilom borovih stabala koji je ujedno odvajaju od glavne ceste. Ova urbana plaža nudi niz sadržaja za zabavu i cjelodnevni boravak na plaži, od ugostiteljskih objekata do izvrsne ponude vodenih sportova. Zbog svojih kvaliteta, čistoće mora i uređenja već niz godina nagrađivana je prestižnom nagradom Plavom zastavom.

U naselju Katoro, nedaleko od Umaga, nalazi se poznato apartmansko naselje Sol Polynesia s raznim turističkim sadržajima. Nadomak plaže nalaze se dva otvorena atraktivna bazena i prostrane travnate površine na kojima se možete zabavljati igrajući nogomet ili badminton. Tu su i restoran i bar s odličnom ponudom raznih jela s roštilja. Plaža je dijelom betonirana, na nekim dijelovima kamenita, te nekim dijelovima zaklonjena sjenom velikih krošnji borova koje pružaju ugodnu hladovinu. Iznad plaže nalazi se dječje igralište i teniski tereni. Idealan je izbor za mlade obitelji koje će svojoj djeci pružiti nezaboravne trenutke, a sebi dostojanstven odmor u ugodnom prirodnom okruženju.

Plaža Zambratija nalazi se u mjestu Zambratija (Rivijera Umag). Ova plaža spada u kategoriju: Pješčana.

Crkva sv. Agate nalazi se na staromu gradskom groblju i primjer je troapsidalne romaničke sakralne arhitekture. Zanimljiva je zbog svoje trobrodne strukture natkrivene dvoslivnim krovom te zbog specifičnog svetišta izduženoga kornim prostorom središnje apside.

Crkva se datira u rasponu od IX. do XIII. stoljeća. Uz pretpostavljeni karolinški utjecaj, na crkvi su vidljiva obilježja regionalne sakralne arhitekture ranog srednjeg vijeka. U unutrašnjosti se nalaze dva kasnobarokna kipa domaće izrade (anđeli lučonoše) i oltarna slika sv. Agate. Crkva sv. Agate restaurirana je i konzervirana 1993.-1995. godine.

Jednobrodna crkva izgrađena je u razdoblju gotike, a obnavljana u 17. stoljeću.

Polovicom 19. stoljeća prošireno je svetište i otvorena su dva bočna prozora. Jedina je od mnogih ruralnih srednjovjekovnih crkvi iz okolice Novigrada koja je sačuvana.

Župna crkva sagrađena je nedaleko od luke na maloj uzvisini možda da bi ohrabrila one koji su odlazili i obradovala one koji su se vraćali. Ranije crkva iz XI. stoljeća obnovljena je 1826.

Arhitektonska struktura potpuno je promijenjena time što su srušena dva bočna broda i obnovljen samo srednji. Iskonski izgled ovog sakralnog objekta vjerojatno je prikazan u gornjem lijevom kutu Tintorettove slike. Činjenica da je crkva izvorno bila trobrodna i zato veća, ukazuje na to da je u prošlosti naselje imalo veliki značaj. Na pročelju je bio natpis u kamenu u kojem se spominjao oprost pape Aleksandra III. u povodu glasovite bitke. Kamen je skinut krajem XVIII. stoljeća. Opći oprost grijeha ponovljen je 1459. s bulom pape Pija II. Ispod prozora desno od ulaza 1877. postavljena je ploča povodom 700-godišnjice Bitke kod Savudrije.

Današnja župna crkva Sv. Pelagija i sv. Maksima (do 1828. katedrala) trobrodna je bazilika koja izvorni oblik dobiva u starokršćanskom razdoblju. Tragovi ranijih razdoblja čitaju se na sjevernom uzdužnom zidu bazilike gdje su 1972. otkriveni starokršćanski prozorski okviri.

Interijerom crkve dominira barokni oltar i uzdignuti duboki kor ispod kojega se nalazi (rano)romanička kripta, jedina u Istri i jedna od rijetkih u Hrvatskoj. U kripti su nađeni mnogi ulomci (rano)srednjovjekovnoga liturgijskog namještaja, koji su danas izloženi u novigradskom muzeju Lapidarium