Stvoritelj je dio Zemlje naumio oblikovati prema slici Raja. Tako je nastala Istra, nalik vrtu obraslom predivnim drvećem i prostranim livadama, koji oplakuje plavo more i poziva ljude sretnom životu. No ljubomorni vrag uništio je njegovo djelo razrezavši vreću u kojoj je anđeo nosio ostatke neiskorištenog kamenja, te se tisuće kamenih stijena prosulo po istarskoj zemlji, zemlji kontrasta, u isto vrijeme pitomoj i surovoj, plodnoj i škrtoj, sunčanoj i oblačnoj.   

                            Rastuženi anđeli su prikupili djeliće Raja preostale među rasutim kamenjem i zaštitili ih morskim valovima. Tako su nastali Brijuni. Brijunski arhipelag proteže se ispred jugozapadne obale Istre. Otočje se sastoji od dva velika otoka: Veli Brijun, Mali Brijun i još dvanaest otočića. Zbog svoje izuzetne ljepote i blage klime, od početka prošlog stoljeća, ovi su otoci omiljeno ljetovalište za državnike svijeta. Obale su uglavnom niske i kamenite, ali lako pristupačne, a ima i pješčanih i šljunkovitih uvala.

Otočje je već u antičko doba privlačilo ljude u potrazi za mirom i prirodnim ljepotama. Otočje je bilo naseljeno već u doba Rima i Bizanta, a ostaci brojnih raskošnih rimskih vila i građevina kao i dekorativni mozaici svjedoče o privlačnosti arhipelaga. Najznačajniji su ostaci rimskog ljetnikovca u uvali Verige. Na zapadnoj obali Velikog Brijuna, u zaljevu Dobrika, sačuvan je kasnoantički – bizantski kastrum i bizantska bazilika Sv. Marije. Ti ostaci potvrđuju postojanost naselja sve do šesnaestog stoljeća. Josip Tito je u vrijeme svog predsjedavanja dugo boravio na Brijunima , te pošto je bio ljubitelj životinja dobivao ih je na poklon od posjetitelja iz različitih zemalja svijeta. Danas na Velom Brijunu ima oko 600 autohtonih biljnih vrsta, a u sjevernom dijelu Velog Brijuna nalazi se safari park gdje slobodno žive jeleni, zebre, nojevi, žirafe i druge životinje. Brijune se može proći i s biciklama koje se mogu iznajmiti u Parku.

Pulska Arena ili Amfiteatar u Puli najveći je i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu, te je jedini u svijetu čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana. Sagrađena je u 1. stoljeću, u vrijeme vladavine cara Vespazijana. Prije 3000 godina u Areni se moglo prisustvovati na popularne gladijatorske borbe koje su se zbivale u središnjem ravnom predjelu arene, a danas na istom mjestu se odvijaju većina ljetnhi nastupa i koncerata.

Zidni plašt s velikim polukružnim otvorima izgrađen je od domaćeg vapnenca. Unutarnji dijelovi temelja, koji nisu bili vidljivi, kao i zidovi unutrašnjih tehničkih hodnika, prolaza i stepeništa, bili su građeni od sitnog kamenja vezanog žbukom, s ožbukanom površinom. Kamen za gradnju amfiteatra dopremao se na gradilište iz kamenoloma oko Pule koji su bili uz samu morsku obalu, jer je velike blokove za gradnju impozantnog gledališta i vanjskog plašta koji je do danas sačuvan bilo najjednostavnije prevoziti morem do pulske luke. Kamenoloma oko Pule ima više, ali najpoznatiji je vinkuranski koji je i danas poznat pod imenom Cave Romane. Izuzetno geometrijski pravilna građevina ima eliptični izgled, duljine 132.45 m (duža os), širine 105.10 m (kraća os) i visine na morskoj strani do 32 metara. Zbog pojednostavnjenja i stabilnosti, istočni dio konstrukcije sa samo dva kata položen je na prirodno uzvišenje. Zapadni dio amfiteatra, okrenut moru, izgrađen je na tri kata. Središte amfiteatra je borilište ili arena veličine 67.90 x 41.60 m, a od prostora za gledatelje bila je odijeljena 1.16 m širokim kanalom pokrivenim pločama. U samu arenu ulazilo se na dvoja glavna ulaza u smjeru njezine duže osi i na nekoliko sporednih ulaza. Naziv arena potječe od lat. harena = pijesak, jer ona je u rimsko doba bila posuta pijeskom kojim su se također poslije svake borbe posipali i tragovi krvi ljudi i životinja. Prostor za gledatelje nalazio se iznad same arene i širio se poput elipsoidnog lijevka u koncentričnim stepeničasto položenim redovima kamenih sjedala. Katove su međusobno povezivale stepenice. Prostor za gledatelje (cavea) natkrivao se platnom ili velarijem, a mogao je primiti oko 23 000 gledatelja, koji su sa stubišta koje je okruživalo cijeli središnji ravni prostor – borilište, mogli pratiti gladijatorske i slične borbe i nerijetko krvoločne prizore sa zvijerima. U amfiteatar je vodilo ukupno 15 prolaza. U četiri tornja na vanjskoj fasadi nalazile su se dvojne stepenice kojima se ulazilo u gornje katove. Svaki od četiriju tornjeva imao je po dvije vodospreme te sprave za špricanje mirisne vode po gledalištu. Ispod borilišta u smjeru njegove duže osi nalazila se prostorija kojoj su strop nosili stupovi i pilastri, a u njoj su bile smještene sprave za aranžiranje scene. Ispod borilišta nalazio se i sustav kanala za prikupljanje voda koje su se odvodili u more. Također su pronađeni i ostaci hodnika koji je vodio prema sjeveroistoku, a koji je vjerojatno spajao amfiteatar sa zgradom za gladijatore koja se nalazila u njegovoj neposrednoj blizini, čiji ostaci nisu pronađeni. Flavijevski plašt iznutra Presjek amfiteatra iz švedske encikloopedije Nordisk familjebok (1876.-1957.) Prostorije za zvijeri nalazile su se na krajevima podzemne prostorije amfiteatra koja se prostirala duž veće osi amfiteatra u smjeru sjever-jug. Prostorije za zvijeri bile su povezane prolazom sa središnjom podzemnom prostorijom. Pored popločenog atrija na južnoj strani amfiteatra nalazili su se mali podest i svetište božice Nemeze. Svečana dvorana nalazila se na zapadnom kraju a do nje se dolazilo iz dva ulaza s morske strane kroz uski nadsvođeni hodnik. S obje strane svečane dvorane nalazile su se počasne dvorane, a ispred svih njih odmah uz unutarnji potporni zid terase bilo je smješteno malo svetište, najvjerojatnije posvećeno Mitri. Zbog specifičnosti konstrukcije, na pulskom se Amfiteatru mogu izučavati tradicionalni načini i metode građenja u antici, što ga čini jedinstvenim i po čemu se bitno razlikuje od ostalih u svijetu. Posebice se ističu nosači koji su služili za natkrivanje amfiteatra velarijem koji je štitio gledatelje od kiše i sunca, što potvrđuju rijetko sačuvani elementi konstrukcije upravo na pulskom primjeru.

Aquarium Pula nalazi se u austrougarskoj utvrdi Verudela sagrađenoj 1886. godine na istoimenom poluotoku, 3 km udaljenom od centra Pule. Prenamjena utvrde u akvarij kontinuirano se odvija od 2002. godine. Akvarijski postav smješten je u 60-ak bazena u prizemlju, rovu i prvom katu utvrde. Na površini od približno 2000 m2 posjetitelji će upoznati organizme sjevernog i južnog Jadrana, tropske morske i slatkovodne ribe kao i predstavnike europskih rijeka i jezera.

S krovišta utvrde pruža se jedinstven pogled na grad Pulu i cijelu Istru, a u rovu utvrde moguće je osvježiti se na ljetnoj terasi.

Sadržaj

Fort Verudela

Utvrda s očuvanim sobama, tunelima i rovom

Krovište: vidikovac

Rov s kaponirimai

Izložba fotografija pulskih utvrda

Izložba radova s „Međunarodne radionice arhitekture fortifikacija“

Akvarij

Centralni dio

Centralni akvarij od 300 m3 za morske pse U IZRADI

Prizemlje

Sjevernojadranska flora i fauna

SZ kaponir: izložba Evolucija s predstavnicima živih fosila i gmazova

JI kaponir: ribe europskih rijeka i jezera, utočište za crvenouhe kornjače, ljetna terasa, interaktivna izložba „Park fizike“

Prvi kat Južnojadranska i mediteranska flora i fauna

Tropski morski organizmi

Tropski slatkovodni organizmi

Centar za oporavak morskih kornjača

Projekcija edukacijskog filma “Posidonia oceanica”

Praktikumi kemije i biologije mora

Soba s morskim konjićima

Za one koji žele znati više (tijekom ljetnih mjeseci)

demonstracije (uključeno u cijenu ulaznice, UTO i ČET; 11-12h)

promatranje pri hranjenju riba (uključeno u cijenu ulaznice PON – PET; 12-13h)

                                 Središnji trg antičke i srednjovjekovne Pule nalazi se u podnožju gradskog brežuljka, na zapadnoj strani grada, uz obalu. Na Forumu nalazile su se sve gradske funkcije - vjerske, upravne, sudske i gospodarske. Na sjevernom dijelu Foruma nalazila su se dva jednaka bočna hrama i jedan središnji posvećen Jupiteru, Junoni i Minervi. Od njih je potpuno sačuvan Augustov hram dok je od drugog bočnog hrama danas vidljiv stražnji zid koji je iskorišten kod gradnje gradske vijećnice u XIII stoljeću. 

Augustov hram, ostaci "Dijanina" hrama, Kapitolija i Bazilike, integrirani u srednjovjekovnu Komunalnu palaču, najznačajniji je arhitektonski sklop povijesne jezgre Pule, jedini sačuvan u Hrvatskoj i vrlo rijedak u Europi. Središte rimskih gradova činili su forumi na kojima su dominirali hramovi i bazilike, a bili su najvažniji gradski društveni prostor, mjesto okupljanja građana. Pulski je Forum bio podijeljen na niži plebejski dio i na viši patricijski - podignuti plato oko hramova. U doba Rimske republike na Forumu su dominirali Kapitolinski hram, vjerojatno posvećen bogu Herkulu zaštitniku Pule, i Bazilika koja integrira funkcije sudstva, administrativnih djelatnosti i trgovine. U doba cara Augusta uz Kapitolij i Baziliku podižu se hramovi blizanci, istočno tzv. "Dijanin hram", a zapadno Augustov hram, građen između 4. i 14. godine. Uz Forum, kraj uspona (clivus) koji vodi prema utvrdi (castrum), nalazila se riznica (aerarium). Posebno značenje i vrijednost ovome prostoru daje više od dva milenija neprekinutog odvijanja najvažniji funkcija na jednom mjestu.

                                 Bivša gradska vrata «Porta Aurea» izgrađena je između 29. i 27. godine prije Krista od strane obitelji Sergijevaca, a u čast trojice članova obitelji koji su obnašali visoke činovničke dužnosti u Puli. Slavoluk je izgrađen u korintskom stilu s jakim helenističkim maloazijskim utjecajima u načinu i motivima ukrašavanja. Vrata i bedem srušeni su početkom XIX stoljeća uslijed urbanizacije i širenja grada.  

                            Jedan od najočuvanijih i svakako najljepših antičkih spomenika našeg grada nalazi se u strogom centru. To je Slavoluk Sergijevaca ili kako ga mi Puljani nazivamo «Zlatna vrata», jer se naslanjao uz gradska vrata (Porta Aurea), tako nazvana zbog bogatstva ukrasnog luka ili zbog pozlate vratnica. Ta su vrata i bedem srušeni su početkom XIX stoljeća, odlukama ondašnjih gradskih bandoglavaca, zbog urbanizacije i širenja grada van bedema.